top of page

Ketrin Džonson preminula u 101. godini

Koristeći samo olovku, lenjir i sopstveni um, Ketrin je uspela da izračuna precizne putanje kojima će se Apolo 11 spustiti na Mesec 1969. godine, dovoljno sigurne kako bi se i posada bezbedno vratila na Zemlju. Njeni besprekorni proračuni su pomogli pri uspešnom letu Alana Šeparda, prvog Amerikanca u svemiru, kada je njegova svemirska letelica Merkur odletela 1961. godine. Sledeće godine je omogućila da Džon Glen postane prvi Amerikanac koji je leteo oko Zemljine orbite.

Međutim, bez obzira na briljantan um ove žene, tokom 33 godine duge karijere u NASA-i, skoro niko nije znao njeno ime. Ketrin je bila jedna od nekoliko stotina visoko obrazovanih, vrhunski sposobnih, ali uglavnom neprimećenih žena koje su, pre feminističkog pokreta, radile kao matematičarke u NASA-i. Njen pol nije bio jedini razlog zbog kojeg je ona bila marginalizovana. Ketrin Kolman Goble Džonson, poreklom iz Zapadne Virdžinije je bila i Afroamerikanka.


Ketrin je od svog najranijeg detinjstva brojala stvari, koliko ima posuđa u ormariću, koliko ima koraka na putu do crkve i, ono što bi nekog moglo da obeshrabri u tom uzrastu - koliko zvezda ima na nebu. U jednom intervjuu je izjavila da je jedva čekala da pođe u srednju školu kako bi učila algebru i geometriju. Međutim, u vremenu segregacije, obrazovni sistem je za nju trajao samo do šestog razreda, zbog čega se sa porodicom preselila blizu Instituta Zapadna Virdžinija gde je, zajedno sa bratom i sestrom, mogla da pohađa srednju školu. Ketrin je pošla u srednju školu sa 10 godina, a maturirala sa 14. Sledeće godine upisuje Fakultet Zapadne Virdžinije. Već na prvoj godini je pohađala sve predmete iz matematike koje je fakultet mogao da ponudi, a mentor joj je bio Vilijam Klajtor, treća crna osoba ikada sa doktoratom iz matematike na američkom univerzitetu, koji je osmislio poseban program samo za nju.


U periodu tokom i nakon Drugog Svetskog rata povećala se potreba za “ljudskim računarima”. Langli laboratorija je počela da traži matematičarke. Upravo je u ovoj jedinici Ketrin počela sa radom u junu 1953. godine, ubacujući u tabele podatake za inženjere agencije. Nakon dve nedelje na novom poslu, otišla je u Sektor za istraživanje letenja, koji je zauzimao ogroman hangar u Langliju. Tamo je pomogla u izračunavanju aerodinamičke snage u avionima. Na taj zadatak, kako se brzo pokazalo, je došla naoružana neprocenjivim znanjem. „Svi momci su diplomirali matematiku ali su zaboravili svu geometriju koju su ikada znali,“ rekla je Katrin u intervjuu, "ja nisam". U diviziji je ostala do kraja karijere.


Kao što je i sama Ketrin pričala, njen period rada u Langliju, sve do penzije 1986, bio je „vreme kada su računari nosili suknje“. Sredinom prošlog veka, crnkinje su bile podvrgnute dvostrukoj segregaciji: radile su u odvojenim kancelarijama, sa posebnim trpezarijama i kupatilima, držane su odvojene od mnogo veće grupe belkinja koje su takođe radile kao NASA-ine matematičarke, a koje su pak, bile odvojene od muškaraca matematičara i inženjera agencije.


Ranih 60-ih, Sjedinjene Države su kaskale za Sovjetskim Savezom i NASA je bila pod velikim pritiskom da lansira astronaute u svemir. Na Sektor za letenje je palo da uradi mnoga izračunavanja. Redovno je radila po 16 sati dnevno, jednom je čak zaspala za volanom svog automobila i probudila se, naizgled bezbedno, pored puta. Ali posao ju je dosta okupirao. "Obožavala sam svaki radni dan" rekla je. "Nije bilo dana kada se nisam probudila uzbuđena zbog posla."


Tokom godina rada Ketrin je objavila više od dvadeset tehničkih radova. Bila je među prvim ženama u NASA-i koja je imenovana kao autorka ili koautorka u izveštajima agencije. Nakon penzionisanja, Ketrin je postala javna zagovornica matematičkog obrazovanja, držeći govore i obilazeći škole.


U starosti je stekla slavu, kao pripadnica grupe Afroamerikanki koje su sredinom prošlog veka radile kao matematičarke za svemirsku agenciju, kada je njihova priča ispričana u holivudskom filmu „Skrivene brojke“ iz 2016, zasnovanom na istoimenoj knjizi Margot Li Šeterli. Film je nominovan za tri Oskara, i iako nije osvojila nagradu, 98-godišnja Ketrin Džonson je dobila ovacije kada se pojavila na pozornici sa glumcima tokom ceremonije.


Predsednik Barak Obama joj je 2015. godine dodelio predsedničku medalju za slobodu, a NASA je 2017. godine nazvala jednu svoju zgradu po njoj, u svom istraživačkom centru Langli u Hemptonu, odajući joj time počast.


Džon Glen je nekoliko dana pre nego što će obleteti orbitu Zemlje, proveravao svoje planirane orbitalne putanje. Putanje je određivao računar. Elektronsko računanje je i dalje bilo novo u NASA-i, i Glen je bio uznemiren korišćenjem bezdušne metalne mašine za izračunavanje nečega od čega je zavisio njegov život. Tom prilikom, zamolio je Ketrin da ručno proveri brojke sa kompjutera. "Ako ona kaže da su brojevi dobri", rekao je, "spreman sam da krenem".


Preminula je 24. februara u 101. godini. Ovu vest objavila je NASA.

Comments


bottom of page